Građani i građanke Europe otvoreni su za prodaju podataka.

• Pouzdanost: Većina ispitanika spremna je na prodaju svojih podataka pouzdanim tvrtkama.
• Transakcija razmjene: Više od trećine potrošač/-ica zagovara plaćanje naknade u zamjenu za podatke.
• Potencijal: Spremnost na dijeljenje podataka dijelom čak premašuje potražnju za podacima.

U mnogim područjima Kine transparentni kupci ne samo da su već postali realnost, već je i naknada za davanje podataka uobičajena. Plaćanje u restoranu, dogovaranje termina kod frizera, pozivanje taxi službe, sklapanje osiguranja ili uzimanje kredita – sve to i još puno više moguće je uz pomoć aplikacija kao što su Alipay ili WeChat te je postalo dio svakodnevice za ljude u Kini. Aplikacije prikupljaju i obrađuju podatke o kupcima: one znaju koju odjeću kupci najradije kupuju, kamo najčešće idu jesti, koje marke preferiraju i koji su njihovi hobiji. Zauzvrat, kupci za prijenos podataka dobivaju određene popuste i male poklone te im se mogu slati personalizirane ponude. To je posao koji se temelji na uzajamnosti i koji potvrđuje: u digitalnom svijetu podaci kao što su datum rođenja, adresa, informacije o zdravlju ili potrošačko ponašanje postali su glavno ekonomsko dobro i snažna valuta. Postupanje s takvim podacima kao i mogućnost njihovog korištenja od strane poslovnih subjekata opravdano su postali predmet javne debate.

Što se tiče spremnosti na dijeljenje podataka, Kina je sigurno ekstremni primjer. Ali i u Europi (61 posto) i SAD-u (62 posto) te u Rusiji (70 posto) pojedinci su mišljenja da bi tvrtke svojim klijentima/-cama za korištenje njihovih podataka trebale ponuditi nadoknadu: podaci kao valuta. To pokazuje aktualna reprezentativna studija na temu „Koliko su vrijedni podaci“ koju su u 17 zemalja proveli pružatelj financijskih usluga i financijski investitor EOS te institut za istraživanje tržišta Kantar.

Spremnost na dijeljenje osobnih podataka s tvrtkama ovisi o povjerenju u postupanje s podacima, osobito u pogledu pridržavanja zakonskih propisa. EOS-ova studija potvrđuje: Uvjerljiva većina potrošača/-ica je spremna prodati barem jedan svoj osobni podatak tvrtki u koju imaju povjerenje – to smatra 82 posto ispitanika u Europi, 75 posto u SAD-u i 90 posto u Rusiji. Više od polovice ispitanika kao naknadu želi primati davanja u naravi i popuste; pružanje usluga tek svaki pet ispitanik smatra atraktivnim.

Pojedinci pritom jasno razlikuju više vrsta informacija: posebno osjetljivima smatraju se bankovni podaci – samo osam posto ispitanih osoba u Europi bilo bi spremno podijeliti takve podatke uz plaćanje naknade. Najmanje dvojbi potrošači/-ce imaju kod prijenosa informacija u vezi s odlukama o kupnji ili informacija o omiljenim markama i proizvodima – u Europi je 68 posto ispitanika spremno podijeliti takve podatke uz plaćanje naknade.

Tvrtkama se isplati poticati svoje klijente/-ice na dijeljenje informacija. Važnost takvih podataka za razvoj novih proizvoda, više individualnu analizu potreba klijenata/-ica ili u što većoj mjeri plasiranje proizvoda na tržište prema ciljnim skupinama očita je. Međutim, analize podataka mogu biti korisne i nakon što je kupnja provedena – primjerice, kada klijenti/-ce kasne s plaćanjem. Tada na scenu stupa upravljanje potraživanjima pri čemu također vrijedi pravilo: što su opsežniji raspoloživi podaci, moguće je u slučaju izostanka plaćanja na više individualnoj osnovi izraditi plan otplate na rate koji najbolje odgovara osobnoj situaciji klijenta – i utoliko je pouzdanije pridržavanje takvog plana. EOS stoga u analitičkom centru procjenjuje postupke naplate pomoću algoritama strojnog učenja i definira individualne faze obrade; u međuvremenu su se u mnogim EOS zemljama planovi otplate počeli izrađivati na temelju inteligentne analize podataka. „U interesu je svih sudionika da se u što kraćem roku riješi slučaj naplate potraživanja kako bi se izbjegli troškovi na obje strane. Tu pomažu podaci“, izjavio je Joachim Göller, voditelj analitičkog centra u EOS-u. „Što je bolje pridržavanje sporazuma o plaćanju, tim će prije vjerovnik dobiti svoj novac, a potrošač će biti slobodan od dugovanja. To znači da prijenos podataka svakako može biti u najboljem interesu dužnika koji kasne s plaćanjem.“

Kao što je pokazalo EOS-ovo istraživanje, već je svakom/-oj petom/-oj potrošaču/-ici ponuđena naknada za otkrivanje određenih podataka. Spremnost na dijeljenje podataka dijelom čak premašuje ponudu naknada koje tvrtke daju za takvu uslugu. „Ovdje vidim veliku priliku i još neiskorišteni potencijal“, naglasio je EOS-ov stručnjak, Joachim Göller.